Charlotte

Kurztext / Annotation

DOBITNIK NAGRADA RENAUDOT & GONCOURT DES LYCÉENS 2014.

Novi roman Davida Foenkinosa, autora proslavljene Delikatnosti , govori o zivotnoj prici Njemice i Zidovke Charlotte Salomon, umjetnice koja je svoj zivot skoncala u Auschwitzu 1943., u dvadeset sestoj godini, dok je bila u drugom stanju. Nakon djetinjstva obiljezena obiteljskom tragedijom u Berlinu, Charlotte nacisti postupno iskljucuju iz svih podrucja njemackog drustva 1930-ih. Prozivljava strasnu prvu ljubav prije nego sto je prisiljena sve napustiti da bi pribjegla u Francusku. U izgnanstvu zapocinje raditi na autobiografskom slikarskom opusu koji odusevljava modernim izrazom. Svjesna da je i ondje u opasnosti, crteze predaje svom lijecniku povjerivsi mu: 'Ovo je cijeli moj zivot.'

Impresivan portret jedne neobicne zene i prikaz njezine tragicne sudbine, ovo je tako er roman o traganju pisca opsjednuta umjetnicom kojoj posvecuje svoje ustrajno istrazivanje.

Prevela s francuskoga Marija Paprasarovski

David Foenkinos je ro en 1974. u Parizu. Studirao je knjizevnost na Sorbonnei, a 2002. objavio svoj prvi roman. Njegova se djela, ukljucujuci romane Delikatnost (dobitnik devet knjizevnih nagrada 2009.) i Charlotte (nagrade 'Renaudot' i 'Goncourt srednjoskolaca' 2014.) nalaze u samom vrhu ljestvica najprodavanijih naslova u Francuskoj. Djela su mu prevedena na 40 jezika. Dosad je objavio trinaest romana i jedan kazalisni komad.

Beschreibung für Leser

Unterstützte Lesegerätegruppen: PC/MAC/eReader/Tablet

Textauszug

1.

Charlotte je naucila citati svoje ime na jednom grobu.

Ona, dakle, nije prva Charlotte.

Postojala je najprije njezina teta, majcina sestra.

Dvije sestre bile su veoma bliske, sve do jedne veceri u studenome 1913.

Franziska i Charlotte pjevaju zajedno, plesu, i smiju se.

Nikada to nije neobuzdano.

Osjeca se neka stidljivost u njihovu iskazivanju srece.

Mozda je to povezano s osobnoscu njihova oca.

Kruta intelektualca, ljubitelja umjetnosti i starina.

Njemu nista nije vaznije od neke prasnjave rimske umjetnine.

Njihova je majka njeznija.

No takva njeznost granici s tugom.

Njezin zivot ispunili su brojni dramaticni doga aji.

Bit ce zaista korisno spomenuti ih kasnije.

Zasad ostanimo kod Charlotte.

One prve Charlotte.

Lijepa je, duge crne kose, nalik na obecanje.

Sve pocinje s usporavanjem.

Postupno, ona sve radi sporije: jede, hoda, cita.

Nesto se u njoj usporava.

Zacijelo, neko uvlacenje melankolije u njezino tijelo.

Razorne melankolije od koje se covjek ne oporavlja.

Sreca poprima oblik otoka u proslosti, nedostupna je.

Nitko ne zamjecuje tu pojavu Charlotteine sporosti.

Djeluje odvec neopasno.

Ljudi uspore uju te dvije sestre.

Jedna se vise smije.

Najvise, tu i tamo, uocavaju pomalo duga sanjarenja.

No nju obuzima noc.

Ona noc koju treba cekati da bi mogla biti posljednja.

Jedna je tako hladna vecer u studenome.

Dok svi spavaju, Charlotte ustaje.

Uzima nesto stvari, kao da ide na put.

Grad kao da se zaustavio, skamenio u preranoj zimi.

Charlotte je upravo navrsila osamnaest godina.

Brzo hoda prema odredistu.

Prema mostu.

Mostu koji obozava.

Tajnom mjestu njezina mraka.

Vec dugo zna da ce to biti posljednji most.

U mrkloj noci, bez svjedoka, ona skoci u vodu.

Bez imalo oklijevanja.

Pada u ledenu vodu i svoju smrt pretvara u kaznu.

Pronasli su njezino tijelo u osvit zore, nasukano na brezuljku.

Posve plavo mjestimice.

Roditelje i sestru probudila je ta vijest.

Otac se skamenio u tisini.

Sestra place.

Majka urla od boli.

Sutradan novine pisu o toj djevojci.

Koja se ubila bez objasnjenja.

Mozda tako izgleda skandal nad skandalima.

Nasilje se nadovezuje na nasilje.

Zasto?

Njezina sestra to samoubojstvo drzi uvredom za njihovu povezanost.

Najcesce, osjeca se odgovornom.

Nista nije vidjela, nista shvatila od te usporenosti.

Nastavlja sada dalje s osjecajem krivnje u srcu.
2.

Roditelji i sestra nisu dosli na pokop.

Shrvani od boli, uvukli su se u misju rupu.

Sigurno ih je pomalo i stid.

Pogled drugih mora se izbjeci.

Tako prolazi nekoliko mjeseci.

U nemogucnosti da se vrate zivotu.

Dugo razdoblje sutnje.

Govoriti znaci izloziti se opasnosti da spomenu Charlotte.

Skriva se iza svake rijeci.

Jedino tisina moze podnijeti hod prezivjelih.

Sve do trenutka kad Franziska polozi prste na glasovir.

Svira jednu kompoziciju, njezno pjevusi.

Prilaze joj roditelji.

Iznena eni su tim ocitovanjem zivota.

Zemlja ulazi u rat, i tako je mozda bolje.

Kaos je pravi ambijent za njihovu bol.

Prvi je put sukob na svjetskoj razini.

Sarajevo rusi carstva proslosti.

Milijuni ljudi hitaju u smrt.

Borba za buducnost vodi se u dugim prokopima u zemlji.

Franziska tada odluci postati bolnicarkom.

Zeli njegovati ranjenike, lijeciti bolesne, ozivljavati mrtve.

I osjecati se korisnom, naravno.

Ona koja svaki dan zivi s osjecajem da je bila beskorisna.

Njezina je majka prestravljena tom odlukom.

To dovodi do napetosti i rasprava.

Rat u ratu.

• roman